Sandro Tomić: Samo dobar nogomet privlači publiku

July 28, 2008

bgggg.jpgU Gospin dolac stiglo je najveće pojačanje koje se u ovom trenutku moglo naći. Iskusni vratar Sandro Tomić (36), koji je prošao skoro cijelu Europu, te Bliski Istok, stigao je u Imotski, kako bi pomogao u što boljem plasmanu u nastupajućem prvenstvu. Skroman i nenametljiv, kao i uvijek, na svom prvom treningu bio je veoma susretljiv.
- Nije baš sigurno da mi je ovo kraj karijere, kao što su poslije pisali, ali mi je posebno drago što su me ljudi iz Imotskog zvali i pokušat ću pridonijeti što boljem plasmanu, jer Imotska Krajina zaslužuje prvoligaša. Jer, tko je sve bio u Prvoj ligi, mislim da je red da Imotski ima prvoligaša.
Tomićev dolazak obradovao je njegove nove suigrače, posebice mlade vratare koji su već na prvom treningu upijali svaki njegov pokret, a sve pod budnim okom trener Nedjeljka Bikića.
Posebno je bio upečatljiv trenutak kada je prišao svakom mladom kolegi i s njim se upoznao. Kakvi su prvi dojmovi?
- Stadion je odličan, suigrače ću polako upoznavati, ali vidim da je istina sve što su mi ljudi pričali. Momčad je mlada, Uprava odlično radi i napravit ćemo sve da uđemo u Prvu ligu.

Gospin dolac je poznat po dobroj posjećenosti gledatelja, mislite li da će se broj povećati zbog vas?
- Ne bih ja to tako rekao, jer ova publika zna i voli nogomet i ako svi damo sve od sebe, ovaj prelijepi stadion će biti krcat. Samo dobar nogomet privlači publiku.

Pitali smo Tomića i za prognozu u prvenstvu.
- Nisam sklon bombastičnim najavama, ni velikim obećanjima. Trebamo raditi što kvalitetnije, trenirati, te postizati rezultate, a oni neće doći bez rada, jer rad izbacuje pojedinca, ali i momčad. Moramo biti prava klapa, jer samo tako možemo uspjeti. Isto tako, moramo ići k jednoj većoj razini, te pokazati ambicije, ali da to bude skromno i u granicama normale - zaključio je Tomić svoj razgovor u Gospinom docu.

Tomić je i do sada trenirao, pa mu neće biti teško odmah stati na vrata Imoćana, a prvu prigodu imat će u utorak, kada momci trenera Karabega odlaze na prijateljsku utakmicu u Makarsku, protiv Zmaja.

Piše: Petar Škoro
Foto: Branimir Boban

www.imotskenovine.hr

Slobodna Dalmacija - Prološko kulturno ljeto uz ustaške simbole

July 28, 2008

iojijijjio.JPGU nedjelju je u Prološcu predstavom «Don Qijote” kazališta «Merlin» otvoreno 9. Prološko ljeto. Uzorna kulturna manifestacija ove godine će ostati u sjeni plakata, koji u pozadini imaju ustašku ikonografiju!

Tko je i zašto, po Prološcu i cijeloj Imotskoj krajini, lijepi takve plakate, koji najavljuju kulturni ljetni program, i nemaju nikakvih dodirni točaka s ustaštvom, čude se i organizatori, KUD «Proložac».

Milan Maršić Kubala, predsjednik KUD-a, veli da su već nekoliko puta, svoj promidžbeni materijal nalazili potrgan, razbacan po podu, da bi preko noći nepoznati počinitelji, gotovo identičan plakat, s ustaškim simbolom u pozadini, zalijepio na istom mjestu.

- Doista mi je nejasno komu to treba. Mi se bavimo kulturom, i kompletan program je usmjeren samo na kulturna događanja, tek uoči blagdana Velike Gospe je prigodni zabavni program i ribarska večer. Nikakve veze manifestacije koje mi organiziramo nemaju s politikom. Možda smo nekoga povrijedili u karnevalskim događanjima, kad «Krnjo» u svojoj ostavštini proziva pojedince, i sad nam se taj netko, možda na ovakav način osvećuje? Ili je možda to čin nadobudne mlađarije, doista ne znam. Ali u svakom slučaju, kompletan predmet predati ćemo istražnim tijelima - kazuje nam Milan Maršić - Kubala.

Pored ovog «programa» neodgovornih pojedinaca, izgleda u drugom planu ostaje ono najvažnije, program proloških ljetnih kulturnih događanja. Pored dvije kazališne predstave, biti će i dvije prezentacije knjige proloških autora te izložba fotografija, a sve skupa završava 17. kolovoza.

www.slobodnadalmacija.hr

Josipa Kusić više ne nosi naoćale

July 28, 2008

jhgjghjhj.jpghghfghgghggfhgf.jpgghjuztutzut.jpgtghztzuzutzut.jpg

Aktualna Miss Hrvatske, Imoćanka Josipa Kusić (20), nakon laserske operacije u zagrebačkoj poliklinici Svjetlost ponovno ima savršen vid. Vidjela je prilično slabo bez leća ili naočala, a prof. dr. Nikica Gabrić, koji ju je operirao. za nju ima samo riječi hvale. Kao pacijentica je, kaže, bila izuzetno disciplinirana i mirna tijekom 15 minuta koliko je trajalo skidanje dioptrije. Josipa je na desnom oku imala dioptriju -5, a na lijevom -6. Minutu nakon operacije već je vidjela 50 posto, a već danas će vidjeti sve jasno. Neobično joj je što više ne mora stavljati naočale, a oduševljena je rezultatima, tim više što sljedeći tjedan preuzima sponzorski auto koji je osvojila na izboru za Miss Hrvatske. Veseli se što će polagati vozački sa zdravim očima. Nema dečka, ali uz novi vid možda se i to promijeni.

www.24sata.hr

Lijepa gastajbajterska priča

July 28, 2008

im280708zupanijaljepseuricicama.jpgPriča je nesvakidašnja,dapače neupamćena u Imotskoj krajini,ali lijepa i poučna.

Prije 35 godina iz dva različita sela Imotske krajine ,Grubina i Ričica u Njemačku su se trbuhom za kruhom uputila dva naočita momka. Iz Grubina Josip Karin Šerif,a iz zaseoka Parlovi u Ričicama Milan Parlov. Odnio ih je put u Frankfurt,.I jedan i drugi bavili su se ugostiteljstvom, držali restorane i kafiće i nikada se u 35 godina nisu ni vidjeli  niti upoznali. Milan i  Josip oženili su se hrvaticama koje su upoznali također u Njemačkoj. Milanu je supruga Dinka rodila tri kćeri,a Josipu njegova Iva tri sina. Po stotinu puta pričaju nam danas,govorili su da njihova djeca neće ostati u Njemačkoj i neće krvavo zarađivati kruh,već da će se vratiti u Hrvatsku, Ričice i Grubine. No želje su bile jedno a mogućnosti drugo. Djeca su im odrasla, završila škole u Njemačkoj,a tek tamo ljeti bi došli na očevo i majčinsko ognjište. Desetak dana i onda nazad u Njemačku.Ipak se gore bolje i lagodnije živjelo.

I onda 2003. goduine u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Frankfurtu upoznali su se slučajno Marijan jedan od Josipovih sinova i Ivana jedna od Milanovih kćeri.Mladi, željni života, zgodni i naočiti. Zaiskrila ljubav i nakon pet godina odlučiše stati pred oltar.

Obznaniše roditeljima i tek tada se dvije gastarbajterske imotske obitelji upoznaše. U trenutku se spojiše Grubine i Ričice u velikom Frankfurtu. Dogovori se i za vjenčanje. Nije mala stvar kada ti se ženi prvi sin i udaje prva kćer.Situirani roditelji predložili djeci glamurozno vjenčanje u nekom od luksuznih Frankfurtskih hotela. Koliko košta da košta rekoše.

Josip Karin Šerif,silno voli svoje Grubine i Imotsku krajinu. Često je dolazio,ali posao ga je vraćao nazad u Njemačku. Trebalo je sinove izvesti na put.No iskra ljubavi za ognjištem ponukala ga je na ideju,koja se poslije pretvorila u idilu.Naime,on pristupi svojoj budućoj nevjesti Ivani i reče joj.

-Dite moje,bilo bi lipo kada bi se ti i moj Marijan vinčali u tvojim Ričicama u crkvi svetoga Ivana.Ne brini,sve ćemo srediti.Ivana bijaše oduševljena.Spomenu to i svojim roditeljima kojima baš i nije bilo pravo.No,upornost Ivane i Marijana urodila je plodom.

Druga generacija imotskih pečalbara vratila se na najljepši način u Hrvatsku. Veliko slavlje bijaše u skoro napuštenim,ali idiličnim Parlovima ,nadomak Ričičkog jezera. Ivana u bijeloj haljini,naočiti Marijan u Bossovom odijelu krenuše u novi život ispred stare kuće Ivanina djeda u kojoj 40 godina nitko nije ušao .Oronuli krov,raspukla vrata,porušeni zidovi.No Ivanin poljubac djedovom pragu,blagoslov njene majke Dinke,ushićenje brojnih svatova,posebno njihovih prijatelja iz Njemačke,u trenutku vratiše toplinu staroj kući,zaseoku Parlovi,cijelim Ričicama.

Dalje je sve teklo po planu.Vjenčanje u crkvi, velika svečanost. I za kraj ono najvažnije.Ivana i Marijan vraćaju se u Hrvatsku ,u Imotsku krajinu. Imaju diplome,veliku želju za životom,a posao će se naći,vele.Frankfurt i Njemačka biti će im sada mjesto za izlet.Možda desetak dana godišnje.

Imotski penzići dižu ustanak

July 27, 2008

imotski_umirovljenici-270708.jpg

Udruga umirovljenika «Imotska krajina» na nedavnom sastanku, odlučila je energično istupiti u javnost, a nezadovoljni statusom svojih članova i općenito umirovljenika imotskog kraja. Tvrde ,- dovedeni smo gotovo na rub egzistencije, što je prouzrokovano poskupljenima energenta i općim porastom troškova života! Ono što ih posebno ljuti, su rasprave u Sabornici, medijske priopćenja, i kompletna društvena klima, koja nema nikakvu socijalnu osjetljivost prema najugroženijom sloju društva, a to su umirovljenici s malim primanjima. S svojim zahtjevima ići će prema Matici i Sindikatu umirovljenika, HSU-a i tražiti da potaknu ozbiljniju raspravu u Saboru i Vladi RH. Zahtijevaju ukidanje tzv. «Švicarske formule», te usklađivanje mirovina s nominalnim rastom plaća, i to svaka tri mjeseca. Traže da se na osnovu statističkih podataka o poskupljenjima, analogno tome ide i na izvanredno povećanja mirovina, te dosljednu primjenu sporazuma između HDZ-a i HSU-a, a to je da će prosječna mirovina biti 50% od prosječne plaće. Ono što bode oči imotskim umirovljenicima su povlaštene mirovine, koje im, vele, zagorčavaju život, jer navodno, stvaraju krivu sliku umirovljeničkih primanja, i traže preispitivanje, ukidanje povlaštenih mirovina. Traže od Vlade da donesu odluku kojom bi umirovljenici bili pošteđeni preplata HRT-a, HT-a i drugi. A za sustav zdravstvene zaštite je po njihovom mišljenju spor i neučinkovit, posebno kod pružanje specijalističkih i rehabilitacijskih usluga, koje uglavnom traže ljudi treće životne dobi. Nedjeljko Babić i Drago Buljan, predsjednik i tajnik udruge umirovljenika «Imotska krajina», kažu da su svjesni stanja u društvu, ali jednako tako su svjesni da se dosta toga događa i prolazi mimo njih.

Ispovijest tkalje Mare: ‘Ispekla’ sam 10 fakulteta

July 26, 2008

Jednu od posljednjih imotskih tkalja, 68-godišnju Mariju Vuletić, posjetili smo u krstovačkom zaseoku Vuletići za tkalačkim stanom - “krosnama”. Marija je upravo smišljala potku za još jednu imotsku zobnicu.

Ova nadasve zanimljiva žena, bogate životne prošlosti, punih 40 godina tka zobnice. Bez dana radnoga staža, šest je sinova rodila i odgojila tkajući zobnice. Danas visokoobrazovani, razišli su se po Hrvatskoj i svijetu. A Marija nam s ponosom u očima tka svoju životnu priču.

 - Nevoja me na sve natrala. Masline sam i lavandu po škojima brala, 12 ijada duvana sadila i zovnice tkala. A moj muž Rafael cijeli je život remeta. Punih 50 godina pope san dočikala, kuvala i popovsku robu prala, crkvu sređivala, groblje čistila – nadodat će ova uvijek nasmijana žena koja je, kako kaže, “ispekla” deset fakulteta u životu, koji nije uvijek bio lagodan. Danas Marija tka i tkat će, kako je rekla, sve dok je zdravlje bude služilo.

Njezine su zobnice kao dar otišle po cijelome svijetu. Imotske ih mlade na vjenčanjima daruju djeverima i kumovima, a Marija se samozatajno ponosi svojim radom. Puno truda, ljubavi i znanja treba da bi se otkala jedna zobnica, a kad je istkana, Marija će svaku ušiti i ukrasiti. Usput će isplesti i suknene bičve, koje se sve više traže za kićenje svatovskih barjaka.

Ni za jednu Marija nema nacrta, sve slaže iz glave i stvara šare lijepih živih boja. Danju, dok obavlja druge poslove, razmišlja kako složiti novu zobnicu, a kad padne noć, svoje ideje pretvara u vrijedne rukotvorine. I tako iz dana u dan, iz godine u godinu…

“Krosne” u Marijinim spretnim rukama polako stvaraju prepoznatljiv znak imotskoga narodnog blaga, bez kojega se nekada nije odlazilo ni u crkvu ni kod liječnika.

www.slobodnadalmacija.hr

Gangster osniva udrugu “Imotski samci”

July 26, 2008

nedo-babic-gangster1-270708.jpgKontraverzni Nedo Babić – Gangster, vlasnik agencije «Nada», agencije za spajanje srodnih duša, predsjednik imotske podružnice Hrvatskog populacijskog pokreta, poznati «brakovezac», još dodatno proširuje cjeli niz svojih aktivnosti, - pokreče inicijativu za osnivanjem udruge «Imotski samci»! Gangster, nadimak koji mu, veli, uopće ne smeta, spojio je na tisuće parova, a njegov dugogodišnji rad kroz agenciju «Nada», rezultirao je sklapanjem 250 brakove, od kojih niti jedan nije završio rastavom! Posla ima na pretek, ali i problema s klijentima, jer veli u Imotskoj krajini ima tisuću neoženjenih i znatno manje neudanih. Gangster je «uvozio» nevjeste, iz Rumunjske, Ukrajine, dalo je to svoje rezultate, ali su i dalje veliki problem stari momci, u kritičnim godinama, te osnivanje udruge samaca je u potpunom skladu s planovima agencije i populacijskog pokreta, uvjerava nas Nedo Babić zvani Gangster.

-Neženje kad prođu treću životnu dob, postanu uglavnom nezainteresirani, život im zahvati letargija, a aktivnostima udruge «Imotski samci» ih želimo smo malo trgnuti iz usamljenosti. Organizirati ćemo im sadržaje, koji će im pružati aktivan društveni život. Kroz te aktivnost bi se provlačile slobodne žene i na taj način potaknuti «slučajnost» prvog pogleda. Oni koji su definitivno odustali od traženja životne suputnice, imati će svoju zasebnu sekciju, i kroz razne sadržaje pokušati ih odvojiti od čašice za kojom često posežu, u svojoj usamljenosti, - veli nam poznati imotski «brakovezac». Po statutu udruge «Imotski samci» članstvo će moći steći samo stariji od 28 godina, slobodnog bračnog stanja, udovci, rastavljeni, imati će svoje članske iskaznice i pri svakom druženju će ih morat pokazivati.   

uređuje se “Zvonino igralište”

July 25, 2008

zvonino-igraliste-250708.jpgPrije tridesetak godina, u Biokovskoj ulici u centru Imotskog, na neuglednom, prašnjavom zemljanom terenu, neki dječačić, svojim vršnjacima gurao je kroz noge loptu i vješto zabijao golove. Tada je promatran s čuđenjem, mnogi Imoćani nisu ni slutili da će upravo taj dječak izrasti u nogometnog virtuoza, svjetsku klasu! Zvone Boban, «Nogometni Ban» kako ga je u svojim legendarnim reporterskim javljanjima nazivao pok. Ivo Tomić, upravo je na tom zapuštenom igralištu imao svoj prvi susret s nogometnom loptom. Prvi ozbiljni klub mu je bio Mračaj iz Runovića, (grad Imotski tek u posljednjih petnaestak godina ima NK), a kao kadar iz splitskog bazena završio na «probama» mladih talenata u Hajduku. Splitski nogometni «stručnjaci» su ga proglasili neperspektivnim kadrom, međutim u Dinamu su prepoznali kvalitetu, i u vrlo kratkom vremenu je postao zvijezda. Daljnja priča je vrlo poznata, odlazi u Milano, kao kapetan reprezentacija okitio se broncom na svjetskom prvenstvu u Francuskoj i postao nogometna legenda. U tim slavnim danima, a i poslije, kad je otišao u nogometnu mirovinu, Zvone je znao, kazuju nam njegovi nekadašnji susjedi, navratiti u Imotski, stati na rub spomenutog igrališta, te sa sjetom, s prijateljima prepričavati zgode i nezgode tog bezbrižnog vremena.
Međutim i danas, u Biokovskoj ulici u žive desetogodišnjaci, koji s jednakom žarom guraju kožnatu loptu, kao što je to činio Zvone. I oni imaju svoje maštarije, i oni se vraćaju razbijeni koljena svojim roditeljima u obližnje stanove, a teren, nakon trideset godina jednak, i dalje zemljani, grbav, pun kamenja i drače… Međutim, od jučer je bilo tako, a ova priča dobije novu stranicu, jer je buka bagra, upravo jučer zamijenila skriju djece. Saznajemo iz gradskog Poglavarstva, da u godišnjem planu vrijednom 12 milijuna kuna, za izgradnju infrastrukture i održavanju grada, osigurala su se sredstva i pronašao način, da spomenuti prostor dobije, nove moderne konture. Pored spomenutog igrališta, urediti će se dječji park, napraviti mala zelena oaza u strogom centru, kazuju nam gradski oci. Nova vremena nose nove potrebe, i neka se uređuje «Zvonino igralište, kao ga s ponosom nazivaju stanari Biokovske ulice, ali trebalo bi ostaviti jedan spomen za nove generacija, neka se zna da se upravo tu, u našem dvorištu pisala slavna nogometna povijest Hrvata, - vele nam nekadašnji Zvonini susjedi.

Aržano: u spomen na junaka igrat će više od 60 momčadi

July 25, 2008

nhhghghgfh.jpgMemorijalni malonogometni turnir ”Josip Jović”, koji se 12. godinu zaredom odigrava u Aržanu, rodnome mjestu prvog hrvatskog poginulog branitelja, svečano će ovoga četvrtka, 24. srpnja, u 19 sati, u ime pokrovitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH otvoriti načelnik PU splitsko-dalmatinske Ivan Merćep.

Kako nam je rekao predsjednik Sportske udruge ”Josip Jović Aržano” Nikola Knezović, na turnir se prijavio rekordan broj malonogometnih ekipa iz cijele Hrvatske, njih više od 60. Prvu utakmicu svečano će odigrati PP Imotski i specijalna policija BATT Split.

Turnir će potrajati 15 dana, a utakmice će se odigravati svakog dana na Sportskom memorijalnom centru ”Josip Jović”. Uz pobjednički prijelazni pehar, dar MUP-a, pobjednik će dobiti i novčanu nagradu od 24.000 kuna, drugoplasirana momčad 12.000, trećeplasirana 6000 i četvrtoplasirana 3000 kuna. Uz to, jer se održava u spomen na prvu žrtvu Domovinskog rata Josipa Jovića, poginulog prije 17 godina na krvavi Uskrs na Plitvicama, turnir je svojevrstan spomen na sve poginule imotske sinove te ima i humanitarni karakter, jer dio novca odlazi u dobrotvorne svrhe.

V. BEKAVAC-ŠUVAR

www.slobodnadalmacija.hr
 

Zvonko Bušić zbog dokumenata za sada ne može u Goricu!!!

July 24, 2008

x31177734502227796_1.jpg

Prema informacijama iz Zagreba u sobotu neće biti organiziran doček  za Zvonka Bušića zbog dokumenatacije koja je potrebna za prelazak Zvonka Bušića iz Hrvatske u BiH-a. O naknadnom terminu dolaska Zvonka Bušića u Imotski i Goricu na vrijeme ćemo vas obavjestiti. 

. U nastavku pročitajte članak portala www.javno.com  o dočeku Zvonka Bušića u  Zagrebačkoj zračnoj luci.  

Nakon 32. godine Zvonko Bušić konačno je stupio na hrvatsko tlo. Na prepunom zagrebačkom aerodromu koji je bio “okupiran” sa petstotinjak Bušićevih prijatelja, Zvonko je dočekan ogromnim pljeskom i oduševljenjem.

Prijatelji su mu uručivali cvijeće sa suzama u očima, dok su ga istovremeno svi željeli dotaknuti. To je uspjelo rijetkima. Izuzev obitelji, supruge Julienne te sestara Zdravke i Marije, Bušiću su među prvima na povratku čestitali Anto Kovačević, Marko Perković Thomspon te bivši čelnik HSLS-a Dražen Budiša koji je ujedno, kako nam je sam potvrdio, zastupnik obitelji Bušić.

Među mnogobrojnim posjetiteljima našao se Frane Pešut koji je prošle godine došao u Hrvatsku, a zajedno s Bušićem 10. rujna 1976. godine oteo je američki zrakoplov na letu od New Yorka do Chicaga. Uz Pešuta prisutna su bila i još dvojica ‘otimača’ aviona- Slobodan Vlašić i Petar Matanić.

- Što da vam kažem, presretan sam, jedva sam dočekao ovaj trenutak. Ne mogu vjerovati – kazao je njegov kolega s tugom u očima.

Tijekom razgovora za portal Javno, ukratko je ispričao kako je sve prošlo tog dana, ali i napomenuo kako on o organizaciji nije znao ništa.

- Sve detalje je znao Taik (nadimak Zvonka Bušića), on je mene samo pozvao kao svoga prijatelja i to mi je bila velika čast. Nisam se premišljao niti jednog trenutka – ispričao nam je.

Dok je policija počela zabranjivati ulaz u Zračnu luku svima onima koji su željeli biti među prvima koji će vidjeti Zvonka Bušića i zapljeskati mu, najuža obitelj najpoznatijeg hrvatskog emigranta pritajila se u VIP-salonu aerodroma.

“Nema tih riječi koje bi artikulirale moju radost”

Odmah po izlasku među okupljene građane ispred Zračne luke, Zvonko Bušić je utišao skandiranje okupljenih zamolivši ih da utihnu ako žele da im se obrati, a obraćao se, kako sam kaže, Hrvatskoj i Hrvatima i svima onima diljem svijeta koji govore i pišu hrvatski. 

- Moj današnji dan ne možete zamisliti, ovo je najsretniji dan u mom životu. Kada bi svaki od vas osjećao jedan posto radosti koju ja osjećam sada, Hrvati bi bili jedan od najsretnijih naroda u svijetu. Nema riječi koje bi mogle izraziti  moje osjećaje, radost i trajnu zahvalnost svima vama, braćo Hrvati i sestre Hrvatice - prve su Bušićeve riječi po izlasku među okupljenim građanima.

- Posebno mi je drago da ovo danas pokazuje i dokazuje solidarnost Hrvatske i Hrvata sa svojim borcima i žrtvenicima - kazao je Bušić, dodavši da je izmučen i “umoran kao pas”.

Bušić je ukratko opisao ponašanje američkih pripadnika sigurnosti koji su ga pratili na putu do slobode.

- Nisu mi dopustili ni da se umijem, ni okupam u zadnjih 60 sati, možete samo zamisliti kako je to. Umoran sam ko’ pas i prljav ko’ svinja. Inače, tretirali su me vrlo dobro. Htjeli su me ubaciti kao lopova, kriomice ispod stola, a ja se ne sramim doći u Hrvatsku – opisao je Bušić.

Iako napominje kako ima mnogo toga za reći, posebno se osvrnuo na hrvatske branitelje, stradalnike Domovinskog rata, za koje je zajedno s okupljenima održao minutu šutnje. Uz minutu šutnje, Bušić je okupljene zamolio da zajedno s njim izmole: “Vječna slava svima koji su dali živote za domovinu i velika hvala svim hrvatskim ratnim veteranima.” U obraćanju braniteljima, najpoznatiji hrvatski emigrant izrazio je duboku zahvalu i duboko klanjanje svim herojima Domovinskog rata koji su poginuli braneći svoj dom i onima koji su ostali bez dijelova tijela i tako natopili hrvatsku zemlju vlastitom krvlju i omogućili slobodu hrvatskog naroda.

- U našem narodu je bilo velikih glava, stoga ću citirati riječi jednog dubrovačkog pjesnika koje govore “kolo sreće se okreće, vrtiti se ne prestaje, tko bi gori, sad je doli”. Evo došao je i moj dan da se nakon dugih teških godina vratim u Hrvatsku. Zahvaljujem Bogu, svom osobnom anđelu čuvaru i svim Hrvatima. Nakon punih devet stoljeća ponovno smo usidreni u slobodnu i sretnu Hrvatsku – završio je Bušić.

“Poziv na borbu protiv srpske hegemonije”

Skupina hrvatskih političkih aktivista, na čelu sa Zvonkom Bušićem, 10. rujna 1976. godine otela je putnički zrakoplov Boeing 727 TWA 355 na letu od New Yorka do Chicaga sa 76 putnika i s namjerom da iz njega izbace prohrvatske letke nad Londonom i Parizom.

Letcima su aktivisti htjeli ukazati na položaj Hrvatske u tadašnjoj Jugoslaviji i pozvati na njezinu neovisnost naslovom “Poziv na borbu protiv srpske hegemonije”, a konačni cilj trebali su biti Zagreb i Solin.

Zvonko i Julienne Bušić, Petar Matanić, Frane Pešut i Slobodan Vlašić sa sobom nisu nosili oružje već materijal od kojeg su napravili lažni eksploziv koji su omotali oko svojih tijela, a pravu bombu, kao i propagandni materijal Bušić je ostavio u pretincu njujorške podzemne željeznice. O njoj su proslijedili informacije preko pilota.

Nakon što su na njihov zahtjev proglasi u kojima se objašnjava hrvatski slučaj u tadašnjoj Jugoslaviji i poziva na njezinu neovisnost objavljeni u američkom tisku, zrakoplov je sletio u Pariz gdje su se otmičari predali.

Nažalost, prilikom pokušaja deaktiviranja bombe u podzemnoj željeznici poginuo je američki policajac Brian Murray.

« Prethodna stranicaSljedeća stranica »