Zapuštena hraniteljica Imotske krajine
July 23, 2008
Prije desetak dana stručnjaci Prirodoslovno matematičkog fakulteta –Biološki odsjek iz Zagreba nakon višemjesečnih eksperimenata, uspjeli su umjetno uzgojiti endemsku vrstu mekousne pastrve i pustiti je po prvi put u jednu Hrvatsku rijeku. Na zadovoljstvo mnogobrojnih imoćana izabrana je rijeka Vrljika. Bila je to i svojevrsna medijska prezentacija te imotske hraniteljice života. Mnogo pohvala stručnjaka o visokoj kvaliteti vode na izvorištu Vrljike,mnogo obećanja mještana koji žive uz izvorište, članova ribolovnog društva Šaran, praktički svih koji su se tog povijesnog trenutka našli na izvorištu Opačac,kako im je sada još veća obveza čuvati i štititi Vrljiku.
No, da su toga dana ili desetak dana kasnije ti stručnjaci i sva sila znatiželjnika krenuli samo pedesetak metara niz tok Vrljike od mjesta gdje su pustili jedan dio od 3000 komada mlađi pastrve,imali bi što vidjeti. U desnom rukavcu te rijeke koji ide do znamenitih vodenica na Perinuši nema čega nema.Od visoke guste vodene trave,,ustajale nečiste vode, smeća, plastične ambalaže, lišća, otpalog drveća. Ponajmanje čiste i bistre vode u kojoj bi se trebala hraniti i odgajati mekousta pastrva.
-Ovo je sramota ne samo za nas koji ovdje živimo, nego za cijelu Imotsku krajinu a ponajviše za one koji skrbe o urednosti naše rijeke. Tu prvenstveno mislim na Hrvatske vode, Vodoprivredu,što ti ga ja znam kako se zove. Znadem samo da Vrljika ovakva nije u donjem tijeku ,primjerice u Runovićima jer se tamo korito redovito čisti i uređuje. Ovdje ispod samog izvora više neurednosti i smeća nego u cijelom toku, veli nam stari vodeničar Mirko Gadžo,koji je i sam nekoliko puta kosio travu u rukavcu Vrljika,kako bi voda mogla normano teći. Zbog niskog vodostaja ,voda jednostavno ne otječe,zadržava se i već se čuje i neugodni smrad.A svega tristotinjak metara od glavnog izvorišta.
Comments
Imaš nešto reći?





