• Naslovnica
• Kontakt
• Forum
• Čvoka
• Vremenska prognoza

• (NE)Kultura
• Crna kronika
• Događaji
• Gospodarstvo
• Politika
• Sport
• Vijesti
• Vijesti 2
• Vijesti 3
• Zanimljivosti
• Život

RSS feed

Povodom sv. Petra i Pavla u Drumu održano niz događanja

 Prigodom blagdana sv. Petra i Pavla u Drumu, općina Podbablje, Sportsko društvo «Drum» i općinsko Poglavarstvo organizirali su  prigodni kulturno-umjetnički i sportsko-zabavni program. U subotu je prološka dramska družina s izvela svoju kultnu predstavu «Joka na prvoj crti». U nedjelju na sam blagdan, u popodnevnim satima, pored finalni susreta boćarskog turnira, malonogometnih utakmica, i sličnog zabavnog programa. Kao posebna zanimljivost na području Imotske krajine po prvi put je odigrana revijalna  nogometna utakmica u kojoj su  snage odmjerili Dalmati i Rimljani.

Mještani Ciste provo odali počast Njemačkoj marki

Ako su Njemci podignuli spomenik svojoj nacionalnoj valuti  poznatoj“ Dojč marki koja ih je vinula među najjače ekonomske sile svijeta,imali su i zašto.Godinama jedna od najjačih valuta  drmala je burzama i ekonomijama cijelog svijeta.

Statusna valuta pokleknula je pred globalizacijskim Eurom na žalost i Njemaca ,ali bogme i Imoćana. Ako je itko u bivšoj državi volio više marku nego ondašnji dinar,bili su to Imoćani.S razlogom.Prvi su zbog ekonomskih,ali i političkih prilika morali napuštati Imotsku krajinu i odlaziti upravo u Njemačku.Početkom šezdesetih godina tisuće imoćana počelo je zarađivati marke u Njemačkoj.One su odhranile generacije,školovale,podmićivale,s njima se švercalo i preprodavalo.Ipak statusna novčanica bila je ona od 100 dojč maraka.Upravo njoj i upravo njenom neprikosnovenom statusu  koji je imala podignut je svojevrsni spomenik.Istina ne onaj s nekakvim granitnim okružjima,mramornim podestima,već daleko suvremeniji i sofisticiraniji. Na samom ulazu u Cistu Provo, mjesto iz kojega su zapravo prve generacije gastarbajtera s imotskim pedigreom odlazile u Njemačku,umjetnik Boris Šitum potomak onih koji su krstarili desetljećima  Zapadnom Njemačkom na velikom jumbo plakatu predočio je originalnu Njemačku stotku,“orla“,“orlića“,i poznati lik teologa i kozmografa Sebastiana Munstera. s datumom izdavanja od 1960.godine.

U organizaciji splitske Galerije umjetnina ,i samih Cišćana,ispred već sada znamenitog plakata okupili su se unuci i djeca,onih koji su s ljubavlju ,umorni i iscrpljeni gledali šuškave stotice kada bi ih na kraju mjeseca dobili u ruke.A teško su ih zarađivali.Upravo onima koji su se fotografirali ispod velikog jumbo plakata ,bile su namjenjene te novčanice za hranu,školovanje…

Znamenita stotka krasit će od sada ulaz u Cistu Provo,a po noći će je osvjetljivati reflektori.Neka svi vide  najljepšu i najdražu novčanicu u cijeloj Imotskoj krajini.A bogme,ako koji Nijemac prođe tim krajem,neće ni njemu biti sasvim svjedno.Stati će i slikat svoj simbol,veli nam Boris Šitum.

Gdje ide imotsko gospodarstvo?

Slobodna Dalmacija je objavila vijest da tvornica trikotaže Galeb seli iz svoga matičnog mjesta Omiša. Vijest je odavno već poznata svima, a pogotovo Omišanima. Valja pratiti trendove i na takvoj bogomdanoj lokaciji izgraditi neki turistički kompleks. Prema riječima našeg Imoćanina, direktora Galeba Stipe Peze, planirano preseljenje trebalo bi se realizirati do kraja 2010. ili najkasnije u prvom tromjesečju 2011. godine.

Većinski vlasnik Galeba je jedno od vodećih hrvatskih tekstilnih poduzeća Tekstilpromet, gdje glavnu riječ što se tiče uprave ali i vlasništva ima također naš Imoćanin, Mijo Šimić. Svi koji poznaju Šimića o njemu imaju izrazito pozitivno mišljenje, a uvjereni smo da bi uz iste uvjete poslovanja  naši zemljaci Šimić i Pezo prije invenstirali u Imotsku krajinu nego npr. u Omiš i njegovo zaleđe.

Uspješnih Imoćana kao što su Pezo i Šimić ima na desetke u Hrvatskoj, no nažalost nitko od njih nije u Imotskoj krajini proširio svoj uspješni biznis. Mi u Imotskom često se zanosimo o nekoj njihovoj moralnoj odgovornosti ili čak obavezi da ulože svoj teško stečeni kapital u rodni kraj, no moderno gospodarstvo ne priznaje osjećaje i ljubav već isključivo poslovne uvjete, mogućnosti poslovanja, pozitivnu gospodarsku klimu i okruženje te povoljne uvjete poslovanja koje mora osigurati loklana vlast.

Nažalost, uspješnim gospodarstvenicima naših korijena, ali i svima  ostalim  loklana vlast u Imotskom i Imotskoj krajini nije stvorila preduvjete za investiranje. Najbolji, ili bolje napisati najgori primjer, je famozna gospodarska zona u Gornjim Vinjanima koju naši političari redovno ističu u predizbornim kampanjama, te je sljedeće četiri godine redovno zaborave. Da stvar bude totalno luda, svaka naša općina ima u planu svoju gospodarsku zonu, te tako s već spomenutom u Vinjanima Gornjim, naši loklani političari već godinama grade ili imaju u planu sagraditi čak sedam gospodarskih zona.

Dok oni planiraju, grade i troše proračunske novce te uoči izbora najavljuju procvat imotskog gospodarstva , nama susjedni gradovi i općine naveliko ubiru plodove svojih već sagrađenih gospodarskih zona. Osim ultrauspsjšenog Dugopolja, vidimo kako se svakodnevno grade mnogi veliki objekti i u Trilju, Sinju, Ugljanima, Vrgorcu, ali i u Šestanovcu gdje svoj novi proizvodni pogon gradi već spomenuti Galeb naših gospodarstvenika Peze i Šimića.

Lijepo je ulagati u kamene zidove, u prometnice, malonogometna igrališta, u područne škole, u autobusne čekaonice i slično, no pitanje je hoće li u skoroj budućnosti imati tko koristiti sve te lijepe investicije, jer što će nam sve to kada “koru kruha” moramo tražiti u Ugljenima, Dugopolju, Splitu ili ne daj Bože u Zagrebu, Frankfurtu ili u Beču?

Poljoprivrednici Imotske krajine očekuju spasitelja Todorića

Imotsko vinogorje, jedno od najvećih u Hrvatskoj je u predinfarktnom stanju, tvrde dobri poznavatelji prilika. I dok se poneki imotski vinogradari snalaze na razne načine, traže dijagnozu, većina ipak spas i nadu u izlječenje ipak polažu u državu. Vladi RH predlažu terapiju, a to je što skorije razrješenje problema oko privatizacije u vinariji Imota. Svako daljnje odugovlačenje gotovo da znači propast imotskog vinogorja, ističu imotski vinogradari, koji raspolažu sa šest milijuna loza na više od 1000 hektara, a glavobolja je gotovo jednaka kad im kakva elementarna nepogoda uništi trud, ili kad im godina bude iznadprosječna, kao što je ova. Naime, viškove grožđa sve teže plasiraju na tržište, a bit će još teže ako se kojim slučajem budući vlasnik Imote odluči ne baviti proizvodnjom vina. Jednako tako će biti teško ako Imota ode u stečaj, koji se opasno nadvio nad ovim posrnulim poduzećem. Sve su oči uperene u Fond za privatizaciju, odnosno u Vladu, a ono što u Imoćanima budi nadu u opstanak vinogradarstva je operativni program Vlade o sadnji trajnih nasada. U posljednjih pet godina razne subvencije, poticaji, kreditiranja, povrat kapitalnih ulaganja, pogodnosti pri kupnji državnog zemljišta i slični programi, prouzrokovali su sadnju osamsto tisuća novih čokota loze, čime je Vlada uložila značajna sredstava, stoga se Imoćani nadaju da neće cjeli slučaj prepustiti stihiji, iako to sada tako izgleda. U razgovoru s dipl. ing. Ferdinandom Puljićem, djelatnikom Poljoprivredno-savjetodavne službe ispostava Imotski, a ujedno i predsjednikom Udruge vinara i vinogradara Imotske krajine, doznajemo da je više nego nužan opstanak vinarije Imote, a preferira Ivicu Todorića kao budućeg vlasnika jer, kakao kaže, on je najpoželjniji, njegov koncern ima već izgrađenu tržišnu mrežu, a svakom drugom bi oduzelo puno više vremena, što bi moglo bit katastrofalno za vinogradare - navodi Puljić i nadalje ističe: “Sigurno bi vinogradari doživjeli šok, sigurno bi se mnoge loze izvadile, da nestane Imote, naravno da bi se pronašla neka nova rješenja, kojima smo već sad na tragu. Već su se pomalo profilirali mali vinari, njih pedesetak završilo školu za vinare, što je prvi preduvjet za proizvodnju vina. Sve ćemo učiniti kroz Udrugu vinara i vinogradara Imotske krajine te kroz poljoprivrednu zadrugu Imoćanka da vinogorje opstane. Postoji ideja koja će skoro i u realizaciju, a to je da mali vinari po istoj tehnologiji proizvode vina, i tako zajednički kroz poljoprivrednu zadrugu nastupaju na tržištu. To je mukotrpan put, sigurno će biti teško, ali neki će izdržati” - naglašava Puljić.

U Imotskom zaređeno šest svećenika i dva đakona

U novoobnovljenoj župnoj crkvi sv. Frane u Imotskom, u nedjelju je na velikom misnom slavlju zaređeno šest novih svećenika i dva đakona. To je inače prvo zaređenje svećenika u Imotskom nakon 20.godina. Posljednji put zaređeni su svećenici 14.veljače 1988.godine.
Trojicu  franjevca, Damira Ćiru Ćikaru, Filipa Mimicu i Miju Šabića, dva đakona, fra Tina Labrovića i fra Ivana Čikaru iz Provincije Presvetog otkupitelja, te don Tomislava Bašića, don Maihajla Jelavića i don Antu Žderića iz Splitsko-makarske nadbiskupije, zaredio je nadbiskup splitsko-makarski monsignor Marin Barišić.

“Vi ste pozvani od Boga da služite i njemu i vjerničkom puku. Danas je vaša uloga više nego ikada potrebna svima.Važnija će biti vaša topla riječ i utjeha, vaš razgovor i savjet vjerničkom puku, običnom čovjeku od bilo kakvog blaga i materijalnih dobara. Zato u vašim župama gdje budete radili gajite ljubav, dobrotu i poniznost” - poručio je tek zaređenim svečenicima monsignor Marin Barišić.

Veliko misno slavlje započelo je procesijo0m u kojoj su osim novozaređenih svećenika bili i mnogobrojni svećenici iz mnogih župa Splitsko-makarske nadbiskupije.

Posebno dirljivi bili su susreti roditelja i rodbine zaređenih svećenika, a Imoćani, posebno franjevci franjevačkog samostana u Imotskom na čelu s gvardijanom i dekanom fra Zoranom Kutlešom, učinili su silan napor kako bi ugostili više od  3oo gostiju i uzvanika koji su došli iz mnogih mjesta Hrvatske.

“Imotski grad na gori, njegov puk ponosan je na ovaj čin zaređenja mladih svečenika. Nadam se da će im uspomena zaređenja u Imotskom biti utkana cijeli život” - riječi su fra Zorana Kutleše.

Misno slavlje oplemenili su svojim pjevanjem mješoviti pjevački zbor župe sv. Frane, a brojni Imoćani su svojim prilozima i volonterskim radom pridonijeli uistinu veličanstvenom događaju u Imotskom.

Ante Tolić nudi jeftiniju varijantu prometnice Vinjani donji - Bast

Koliko su brojni Imoćani “zagrizli” u izgradnju prometne infrastrukture u Imotskoj krajini, koja je, a posebno u dijelu Zabiokovlja, u visokoj fazi izgradnje, ponajprije kad je u pitanju Tunel “Sveti Ilija” kroz Biokovo, svjedoči činjenica da svakodnevno brojni Imoćani, pa i kompletne obitelji, dolaze na gradilište tunela i autoceste.

I naš napis o izgradnji prometnice Vinjani Donji - čvorište Zagvozd-Bast otprije nekoliko dana izazvao je niz reakcija ljudi koji se razumiju u prometnu infrastrukturu. Tako je, primjerice, najava Hrvatskih cesta o početku projekta izgradnje suvremene prometnice granični prijelaz Vinjani Donji – Bast, kojom bi se veliki dio Imotske krajine i zapadne Hercegovine kvalitetno povezao na autocestu Zagreb – Dubrovnik te na Tunel “Sveti Ilija” i dalje prema Makarskom primorju, izazvao mnoge prijedloge i sugestije.
Jednu je iznio Ante Tolić iz Druma kod Imotskog, koji je čitav svoj radni vijek proveo u izgradnji prometne infrastrukture. - Čitam kako je zapravo probni balon Hrvatskih cesta o početku izgradnje prometnice Vinjani Donji – Bast samo pokušaj da se izazove reakcija javnosti. Po meni ta prometnica već je trebala biti u visokoj fazi izgradnje, jer će autocesta biti u funkciji već pred kraj ove godine. Znači - tvrdi nam Ante Tolić - Imoćani, a i mnogi Hercegovci ostat će odsječeni podulje vremena.

Kad govorim podulje, onda mislim i na nekoliko godina, ako se realizira nakana Hrvatskih cesta da se radi prometnica po njihovu predloženom projektu u koji je uključena izgradnja nekoliko skupih tunela i nadvožnjaka. To sve silno skupo košta, a ja tvrdim odgovorno, za što imam i stručnu podlogu, da se sve skupa može riješiti malim novcem, i to vrlo brzo - veli Tolić.
Naš sugovornik nudi prijedlog: - Tvrdim da projekt te ceste treba ići od Vinjana prema Kamenmostu, a zatim preko Druma i Perića briga prema Golom brdu. Postoji i alternativa, da se ide od Buljubašića do brda Radež, pa dalje preko Druma na čvorište autoceste. Ova varijanta iz svoga projekta izbacuje navedene tunele, nekoliko nadvožnjaka i zasigurno, ako bi prva varijanta Hrvatskih cesta koštala primjerice 100 milijuna kuna, ova bi bila za 60 posto jeftinija. Kaže, valja odvagnuti prijedloge i izabrati najbolje.

- Predlažem da se stručnjaci, pa i lokalna samouprava Imotske krajine sastane s odgovornima iz Hrvatskih cesta te da razmotrimo sve varijante izgradnje ove prometnice, kako radi njezine brze realizacije, tako i radi uštede novca – objašnjava nam Ante Tolić.

Sveti Ivan obilježen diljem Imotske krajine

Blagdan pučkog sveca svetoga Ivana po tradiciji je proslavljen u mnogim mjestima Imotske krajine. Još u ponedjeljak navečer mnoštvo svijetnjaka obasjalo je mnoga imotska brda od Ciste Velike do Runovića. Najveći svijetnjak zapaljen je na najstarijem dijelu grada Imotskog, Bazani

Najsvečanije po tradiciji bilo je u župi Ričice u općini Proložac. Zaštitnika svoje župe Ričičanci su proslavili velikom procesijom. U mnoštvu vjerničkog puka bili su i Ričičanci iz mnogih gradova Zapadne Europe i Hrvatske. Inače tradicija je da se raseljeni puk ove župe upravo okupi na blagdan svetoga Ivana. Nakon svete mise održan je i narodni dernek, a u osvit blagdana veterani splitskog Hajduka i veterani Ričica odigrali su i malonogometni susret.

Svečano je bilo i na Sebišni u općini Runovići, te na Berinovcu, gdje se po tradiciko slavi blagdan svetoga Ivana.

“Napredak” predstavio napredne mlade slikare

Hrvatsko kulturno društvo Napredak  iz Imotskog ponovno je ugodno iznenadilo svoje sugrađane. U Dvorima don Ivana Turića upriličena je humanitarna izložba pod nazivom Tisuću priča za dugu. Izložbu čine najuspješniji radovi desetaka imotskih učenika, koji su vrijedno kistom, perom i svojim rukama nacrtali, oslikali i izradili na desetke slika i malih skluptura odnosno drvoreza. Također, na izložbi su prikazane i fotografije sekcije malih fotografa .
Samo otvaranje izložbe u kojem su sudjelovali učenici imotskih srednjih škola, potom učenici Osnovne glazbene škole dr.fra Ivan Glibotić, te nazočnost velikog broja roditelja i nastavnika, potvrda je izvanredne organizacije. Cijeli prihod od prodanih slika i ostalih uradaka imotskih učenika ići će u humanitarne svrhe, i to djeci bez jednog i oba roditelja.

“Ovo je naš novi iskorak, a već tijekom ovoga ljeta imat ćemo još jednu veliku humanitarnu akciju. Tada ćemo uz izložbu pokazati i još mnoge kreativnosti naših najmlađih sugrađahna” - riječi su Senke Jukić-Ilić predsjednice hrvatskog društva Napredak Imotski.

Vukovi u Šestanovcu rastrgli magarca te se uputili prema Zagvozdu

Čopor gladnih vukova u utorak rano ujutro u općini Šestanovcu, napao je i rastrgao magarca.
Pomahnitale zvijeri, kako tvrdi svjedokinja Branka Škero, u samo nekoliko minuta pojele su gotovo polovicu životinje.

“Bila sam u staji kad sam čula uznemirujuće revanje. Izišla sam i imala što vidjeti. Dvjestotinjak metara od staje vukovi su razvlačili izmrcvarena magarca”, kazala je.

Lovni inspektor Damir Bosiljevac smatra da je riječ o biokovskim vukovima koji se sve češće spuštaju niz padine Biokova čineći štetu malobrojnim stočarima.

To je četvrti slučaj u posljednjih osam dana da su vukovi napali domaće životinje Nikole Škere te mu, osim magarca, zaklali nekoliko ovaca, koza i psa.

Po izjavamo mještana vukovi su nakon gozbe pobjegli u pravcu Zagvozda.

U Velikoj dvorani Školske knjige predstavljena je monografija ‘Glumci u Zagvozdu - Deset godina kazališnih susreta’.

U Velikoj dvorani Školske knjige predstavljena je monografija “Glumci u Zagvozdu - Deset godina kazališnih susreta”. Monografiju su predstavili Ante Žužul, predsjednik Uprave Školske knjige, Boženko Dedić, predsjednik Kulturne udruge Glumci u Zagvozdu, Vedran Mlikota, glavni krivac za sve, kako su ga nazvali svi govornici, Žarko Potočnjak i Damir Hoyka čije fotografije krase ovu jedinstvenu monografiju. Ulomke iz monografije čitali su glumci Goran Navojec, Anja Šovagović-Despot i Siniša Ružić koji je nasmijao sve prisutne  osebujnom interpretacijom. U glazbenom dijelu programa nastupila je Klapa Smrika. Vedran Mlikota je bio posebno sretan i uzbuđen gledajući sva ta lica, prijatelje i poznanike koji su pohitali na predstavljanje monografije. Došli su iz Zagvozda kombijem Vatrogasnog društva, gospodin Bubalo čak i iz Amerike. Bilo je tu i znanih i neznanih, bilo je tu i suza u oku jer je Mliki, kako ga prijatelji zovu, u dolini kamena, između Biokova i Velikog brda u Zagvozdu napravio nešto nedoživljeno. Umjesto “suve trišnje”, sada na trgu stoji kazalište, na trgu koji sada nosi ime Trg glumca. U Zagvozdu nema kazališne kuće, crvenih tepiha, glamura ni svjetskih hotela, ali na cijelom svijetu jedino u Zagvozdu glumci imaju svoj trg, TRG GLUMACA. Prije nešto više od desetak godina samo je Dubrovnik bio asocijacija koja se pojavljivala uz riječi kazalište, glumci i ljeto. Sada je potrebno znati veže li se uz te riječi more ili kamen. Stoji li kamen, bez zadrške znamo: Zagvozd! Hrabri inicijator susreta Vedran Mlikota dokazao nam je da sve predrasude i sve sumnje o uspjehu spajanja glumaca i Zagvožđana padaju u vodu kad stignete u to pitomo mjesto koje je postalo sinonim pozitivne energije i dobrog druženja.

Prošlo je deset godina od prvih susreta, pozornice ispred Doma kulture, nekoliko drvenih klupa i tristotinjak takvih događaja željnih gledatelja. Već se deset godina glumački svijet dolaskom ljeta seli iz Zagreba u Zagvozd. Već deset godina Zagvozdom “šeću” Shakespeare, Molière, Krleža. Već deset godina Zagvozdom odjekuju strašću prožeti glasovi glumaca, nadahnuti podnebljem, prihvaćanjem i okrjepom. Već deset godina glumci ne mogu dočekati odlazak u Zagvozd, a Zagvožđani glumce. Sretna je to ljubav.
A “ljubavna pisma” Zagvozdu i neodoljivim Zagvožđanima skupljena su u raskošnoj monografiji “Glumci u Zagvozdu - Deset godina kazališnih susreta”. Predrag Vušović Pređo, Jasen Boko, Dražen Lalić, Ante Tomić, Branimir Pofuk, Žarko Potočnjak, Marijan Bušić, Ivana Čagalj, Ljubomir Kerekeš, Goran Navojec, Siniša Ružić, Renato Baretić, Dušan Gojić, Damir Lončar, Ivica Mijačika, Davor Dretar Drele, Danko Ljuština, Goran Grgić, Ivo Gregurević, Josip Bobi Marotti, Anja Šovagović-Despot, Goran Višnjić, Boris Dvornik, Vid Balog, Ivan Ivančanin, ml., Elvis Bošnjak, Georgij Paro, Boško Petrović, Siniša Popović, Mate Gulin, Zijah A. Sokolović, Rene Medvešek, Joško Juvančić, Špiro Guberina, Damir Šarac, Jakša Fiamengo, Zlatko Vitez, Vlatko Stefanovski i Goran Čagalj svjedočili su, svatko na osoban i originalan način, o opčinjenosti neobičnom, neodoljivom i poticajnom publikom.
Knjiga se sastoji od tri dijela. U predgovoru se čitatelju vrlo emotivno obraćaju Ante Žužul, predsjednik Uprave Školske knjiga, Vedran Mlikota, umjetnički ravnatelj kazališnih susreta “Glumci u Zagvozdu” i Boženko Dedić, predsjednik Kulturne udruge “Glumci u Zgvozdu”. U drugom dijelu Ivica Šušić, Petar Gudelj i Ljubomir Gudelj Velaga pišu o povijesti i položaju Zagvozda, a u trećemu su prikazani susreti od 1998. do 2008. Objavljeno je oko 1200 fotografija iz predstava koje su gostovale na susretima, fotografije Zagvozda i okolice te fotografije svakidašnjeg života.
Knjiga sadržava i sažetak na engleskom jeziku te popis počasnih mještana Zagvozda, sudionika kazališnih susreta te domaćina i volontera. Knjigu su uredili Vedran Mlikota i Elizabeta Kumer.

- Kako opisati sve aplauze i ovacije, sav smijeh, komentare prije, za vrijeme i nakon programa, čuđenja i divljenja publike umjetnicima, ali i obrnuto?! Kako opisati sve večeri i zore u nezaboravnim ambijentima zagvožđanskih sela i zaselaka, na guvnima, u dolcima, pred kućama Zagvožđana, anegdote s fešti, rasporeda spavanja, komentare sumnjivih Toma, tipa: - Ko će doć? LADO? Stefanovski? Ajde, brte, sidi!”?! - rekao nam je Mlikota i nastavio kako postoji puno ljudi kojima se mora zahvaliti, koje mora spomenuti, ali mogli bismo danima nabrajati. Mlikota je spomenuo jedinstvo svih mještana, ljubav i pažnju kojom obasipaju goste, a Hoyka se nadovezao: - Svi te paze, maze, tetoše i nude ti jesti i piti. Na kraju se Vedran Mlikota zahvalio Zagvozdu koji mu je uvijek, i na životnom i na umjetničkom putu, bio vječna inspiracija i utočište zbog čega nikada nije zaboravio rečenicu pokojnoga Stipe Šuškalova: “Što god radio u životu, nikad nemoj zaboraviti odakle si poša!!!”

Ove godine 11. kazališni susreti “Glumci u Zagvozdu” traju od 28.6. do 16.8. 2008. U subotu, 28.6., Šime Strikoman će snimiti milenijsku fotografiju “Glumci u Zagvozdu”. Otvorit će se izložba Rudolfa Petera “Noć uvelih frezija’, a u 21 sat HNK Zagreb izvest će “Operu za tri groša” K. Weilla - B. Brechta. Svakog petka, subote i nedjelje do 16.08. Zagvozd će biti mjesto GLUMACA. Dođite!!

Više o mogorafiji pogledajte i poslušajte u prilogu HTV-a   http://www.hrt.hr/index.php?id=76&tx_ttnews[tt_news]=6026&tx_ttnews[backPid]=23&cHash=7130a3c56c

Mario Čužić

Sljedeća stranica »

Copyright © 2008. Radio Imotski - ImotskiPortal · Imotski news portal by X · Login